Prvi navod sutkinje:”Nije bilo stečajnog plana”.

Kad je izabran stečajni upravitelj Ivan Rude i obznanio da namjerava pokrenuti proizvodnju većinski vjerovnici iO Adria AG, Odmarališta IO Adria d.o.o. Zagreb i Marina Preko ( slijednik Erste banke ) zatražili su sazivanje skupštine vjerovnika sa slijedećim dnevnim redom:

1. Razrješenje stečajnog upravitelja Ivana Rude

2. Imenovanje novog stečajnog upravitelja

Kao razlog traženja smjene naveli su da je I. Rude dopisom Ministarstvu pomorstva zaustavio prijenos koncesije na tvrtku M-Inženjering, te da je bez dozvole skupštine vjerovnika odlučio pokrenuti proizvodnju.

Prema starom Zakonu o stečaju, koji je važio u vrijeme otvaranja stečaja, stečajni upravitelj se može smijeniti ako su zadovoljena dva uvjeta: – da su za smjenu vjerovnici sa većinom potraživanja i da je većina pojedinačnih vjerovnika za smjenu. Prema novom zakonu za smjenu je dovoljno da su većinski vjerovnici za smjenu.

Skupština vjerovnika sa ovim dnevnim redom je održana 21.03.2013. . Naravno većinski vjerovnici su bili za smjenu, ali drugi uvjet da je većina pojedinačnih vjerovnika za smjenu nije zadovoljen, jer je nas radnika vjerovnika bilo više (i zastupnica RH je bila protiv smjene), tako da nije uspjela smjena Rude. U takvoj konstelaciji snaga suludo bi bilo predlagati stečajni plan, koji bi se morao bazirati na proizvodnji, kad je na sam Rudin spomen proizvodnje zatražena njegova smjena.

Sutkinja A. Bajlo je tu, za nas radnike, odigrala pozitivnu ulogu, jer se priklonila starom zakonu, koji nam je pomogao da sačuvamo stečajnog upravitelja koji nam je ponudio nadu. Isto tako sutkinja se mogla prikloniti i novom, za nas nepovoljnom zakonu, ali nije i mi to cijenimo i zahvalni smo joj na tome.

Drugi put sutkinja A. Bajlo je napravila pozitivnu stvar kad je odobrila stečajnom upravitelju E. Šimunovu da pokrene takozvane pobojne radnje kojima bi se trebao pobiti kredit Erste banke koji su dobili Vrtovi sunca iz Orašca, a tereti se Nauta Lamjana. Međutim u nekim stvarima se ne slažemo s njom i mislimo da je trebala drugačije postupiti.

Drugi navod sutkinje:

Kaže da ne stoje prigovori radnika da je štitila prvog stečajnog upravitelja E. Šimunova, te da je na osnovu njegovih izvještaja zaključila da nema osnove sumnjati u zakonitost njegova rada. Naglasila je da je on sam tražio razrješenje s mjesta stečajnog upravitelja NL.

Podsjetit ćemo na kronologiju događaja koji su prethodili odstupanju E. Šimunova. Dana 21.12.2012. mi radnici predali smo sutkinji A. Bajlo “Zahtjev za razrješenjem stečajnog upravitelja i imenovanjem drugoga”. Kako bi javnost upoznali sa nedopustivim stvarima koje se događaju u stečaju NL, predaju zahtjeva popratili smo prosvjedom ispred Trgovačkog suda. Naš zahtjev temeljio se na činjenici da je stečajni upravitelj, zbog svojeg propusta, plaćao enormne račune za struju i vodu. Naime u prvih pet mjeseci od preuzimanja dužnosti ( razdoblje od listopada 2011. do veljače 2012. godine )  stečajni upravitelj je za vodu platio 164.733,56 kuna ili prosječno 32.946,71 kuna mjesečno!!!!

U tvrtci koja ne radi i samo portir boravi u brodogradilištu? Dvije platforme koje su bile na vezu su bile bez posade i bez priključka vode. Tek nakon pet mjeseci plaćanja enormnih računa stečajni upravitelj je shvatio da nešto nije u redu, naime bio je pukao glavni cjevovod. Kad je to riješeno prosječni mjesečni računi za vodu bili su 2.907,25 kuna. Dakle očito je da je Nauta Lamjana u stečaju ovim nemarom, za koji je odgovoran stečajni upravitelj, oštećena za 150.000,00 kuna u pet mjeseci.

Slična stvar je sa računima za struju. Za vrijeme mandata E. Šimunova ( 15 mjeseci ) jedan kWh je koštao brodogradilište od 0,8 do 1,35 kuna, prosječno 1,11 kuna bez PDV-a. U tu cijenu je uključena potrošena energija, jalova energija, angažirana snaga i naknada za mjernu uslugu. Brodogradilište isporučuje struju objektima ( brodovima i platformama ) koji se nalaze u brodogradilištu i naplaćuje je po komercijalnoj cijeni od 0,3 USD/kWh ( u to vrijeme 1,65 kuna/kWh ). Cijena je nešto veća od nabavne jer brodogradilište ima troškove održavanja priključaka, mreže i trafostanica.

Međutim iznad brodogradilišta, na prostoru u vlasništvu brodogradilišta, nalazi se veliki pogon za drobljenje kamena i industrijska betonara tvrtke HERES. Otkud oni tu, to je posebna priča. Bitno je da struju dobivaju preko brodogradilišta Nauta Lamjana. Oni posjeduju sekundarno brojilo i svako mjesec im se u skladu sa očitanjem potrošnje ispostavlja račun. Kako je to izgledalo pokazat ćemo na primjeru iz rujna 2012. godine. Brodogradilište je taj mjesec ukupno potrošilo 30 486 kWh i to platilo 41.117,59 kuna bez PDV-a ili 1,35 kuna/kWh.

Heres je potrošio 4.420 kWh i brodogradilište ( E. Šimunov ) mu je za to ispostavilo račun od 3.138,20 kuna ili 0,71 kuna/kWh ???????????????????????????????????????????????????? U petnaest mjeseci brodogradilište je Heresu isporučilo oko 110.000 kWh električne energije po cijeni od 0,71 kuna po kWh, a brodogradilište je tu struju HEP- u platilo prosječno 1,11 kuna po kWh. Znači da je brodogradilište direktno oštećeno 44.000,00 kuna. Međutim ako se uzme u obzir da je komercijalna cijena brodogradilišta 1,65 kuna/kWh onda je brodogradilište oštećeno za 103.400,00 kuna ( 110.000 kWh x 0,94 kn ).

Ovime smo egzaktno, računima, dokazali da je stečajni upravitelj E. Šimunov  Nautu Lamjanu d.d. u stečaju direktno oštetio za minimalno 250.000,00 kuna ( voda + struja ). Ovo sve smo naveli u zahtjevu stečajnoj sutkinji za smjenom E. Šimunova. Za prekomjerne troškove vode je sve jasno, nema se što vještačiti, a za struju smo tražili da ovlašteni sudski vještak iz područja elektrotehnike ispita naše navode.

Nije nam udovoljeno, sutkinja je samo zatražila očitovanje stečajnog upravitelja koji je napisao da su naši navodi “neutemeljeni, tendenciozni i, u konačnici, zlonamjerni” jer je on za troškove struje i vode u spomenutom razdoblju platio 714.747,97 kuna, a prihodi od naplate struje i vode u tom razdoblju su bili 755.789,97 kuna. Dakle u plusu je 41 tisuću kuna. Stvar je u tome da je u plusu trebao biti 291 tisuću kuna, a ne 41 tisuću.

Sutkinja je na naš zahtjev odgovorila da je stečajni upravitelj dostavio očitovanje te da je utvrdila da nema razloga za razrješenje stečajnog upravitelja po službenoj dužnosti. Nikakvog vještačenja naših navoda, nikakve istrage. Pojednostavljeno rečeno stečajni upravitelj je rekao: “Sve je u redu, majke mi” i stečajna sutkinja je morala prihvatiti takvu neoborivu argumentaciju, pa neće valjda praviti probleme zbog pišljivih 250 tisuća kuna.

E, ali Rudinih 12 kuna pa puta 16, puta 2 to je 384 kuna, to je kriminal, tu je Nauta Lamjana teško oštećena i stečajni upravitelj zaslužuje promptnu smjenu.

Treći navod sutkinje:

Kako nije znala da je vještak Josip Klišmanić, kojega je ona izabrala da vještači Rudino vođenje stečaja, u isto vrijeme izabran od Marine Preko ( slijednik Erste banke u stečaju ) da vještači sporni kredit ( naravno izvještačio je u korist Marine Preko ). Sutkinja je izjavila da, po njoj, tu nije ništa sporno jer vještak mora raditi po zakonu.

To je lijepo rečeno i tako bi trebalo biti, ali držimo se činjenica.

Činjenica je da je spomenuti gospodin direktor zadarske podružnice FINE. To je tvrtka u državnom vlasništvu, iako posluje po tržišnim principima i pod direktnom je kontrolom države. Predsjednik Nadzornog odbora je sadašnji ministar financija Boris Lalovac. To praktički znači da je direktor podružnice državni službenik. U isto vrijeme gospodin je i sudski vještak za financije i bankarstvo. E sad, da li on vještačenja radi doma, nakon što je odradio osam sati u FINI ili ih radi u FINI za vrijeme radnog vremena, to nikad nećemo znati?

Međutim ono što pouzdano znamo je da je za vrijeme radnog vremena išao u Šibenik po knjigovodstvenu dokumentaciju Naute Lamjane d.d. u stečaju. Ono što ne znamo je da li je išao službenim autom, te da li je cestarinu platio ENC – om ili gotovinom to jest je li cestarinu platio 29 ili 41 kunu ? Međutim ono što pouzdano znamo je da je i u brodogradilište Nauta Lamjana u Kalima također išao po dokumentaciju za vrijeme radnog vremena. Naravno može sad reći da je upravo te dane bio na godišnjem odmoru. Međutim, također je činjenica da je, naravno za vrijeme radnog vremena, desetke puta zvao vezano za dokumentaciju koju vještači, a malo je nevjerojatno da je radi nekakvog vještačenja iskoristio desetak dana godišnjeg odmora.

Znači li to da recimo njegov službenik u FINI koji radi na mjenjačnici može u isto vrijeme “u fušu” ispod pulta u FINI imati i privatnu mjenjačnicu ? Sumnjamo.

Jedini mogući zaključak je da gospodin Klišmanić nije izabran slučajno. Najprije privatno vještači za Marinu Preko, u njenu korist i ona ga za to plaća. Nakon toga ga sutkinja angažira da objektivno i nezavisno provjeri Rudu. Po dokumentaciju u Šibenik je otišao u četvrtak, a već u ponedjeljak je na osnovu njegova nalaza smijenjen Rude i imenovan Khan. Neumitno se nameće zaključak da je dobio radni zadatak pronaći bilo što za smjenu i to hitno. Da li je prilikom vještačenja radio po nalogu sutkinje ili prethodnog poslodavca koji je od njega naručio vještačenje ?

Sutkinja kaže da ništa nije sporno jer vještak mora raditi po zakonu. Po zakonu bi taj vještak za vrijeme radnog vremena morao raditi svoj direktorski posao za koji je plaćen, a ne “u fušu” raditi vještačenja ili ići po dokumentaciju potrebnu za vještačenja. Ovakvim ponašanjem vještak se totalno diskreditirao.

Četvrti navod sutkinje:

“Khana i Rudu sam izabrala isključivo zato što nisu iz Zadra jer se radi o problematičnom stečaju”

Na ovo imamo dva pitanja:

1.  Zašto je onda izabrala Šimunova iz Zadra ?

2.  Ako je stečaj problematičan zašto je izabrala početnika Khana, koji je vodio samo nekoliko manjih stečajeva. Tko je predložio Khana?  Za pronaći upravo ovakvog stečajnog upravitelja, čovjeka jasnog zadatka, trebalo se dobro, dobro potruditi. Nema tu slučajnosti.

Očito se i prije Klišmanićevog vještačenja odlučilo o smjeni Rude i o tome tko će ga zamijeniti. Netko ga je pomno odabrao. Ponavljamo Klišmanić u četvrtak ide u Šibenik po dokumentaciju, u ponedjeljak Rude smijenjen i imenovan Khan.

Nastavlja se ….

Piše: Marijo Košta